Perspektive o modelu Durbin: prof. Dr. Bill Longbrake

Nastavljajući s nizom izmjena Durbin, razgovarali smo s profesorom Billom Longbrakeom sa Sveučilišta Maryland. On je, zajedno s dr. Clifford Rossi, objavio rad u ožujku ove godine koji je predvidio učinke i snažan slučaj protiv pravila za razmjenu.

Nekolicina navijača Durbinove izmjene (kao i mi Durbin-agnostic nerds) vjeruju da je tržište razmjene neučinkovito. Vjerujemo da nedostatak konkurencije na tržištu prerade - Visa i MasterCard zajedno čine oko 80% svih transakcija - dovela je do umjetno visoke stope međusobne razmjene, što je osobito opterećenje malim trgovcima.

Longbrake ima drukčiju perspektivu. Temeljeći svoju analizu na konceptu dvostranog tržišta, platforma služi dvije ili više različitih skupina. Na primjer, TV stanica povezuje oglašavače s gledateljima, osiguravajuće društvo pomaže i liječnicima i pacijentima, a iOS donosi Angry Birds na iPhone.

Kako je tržište razmjene dvostrano?

U tom slučaju kartice poput Visa i MasterCard olakšavaju interakciju između trgovaca s jedne strane i banaka s druge strane. Ali što je s potrošačima? Do te mjere, oni su na obje strane jednadžbe. Niže naknade za razmjenu podataka znače manje troškove za trgovce, što u pravilu znači niže cijene potrošača. S druge strane, veće naknade za razmjenu podataka znače veće zarade za banke, što znači više nagrada i besplatne provjere.

Potonji scenarij prevladao je prije amandmana Durbin: trgovci plaćaju visoku naknadu za interakciju, banke su imale dobru zaradu, a potrošači su imali koristi od prevencije prijevara i solidnih provjera programa. To, kaže Longbrake, zapravo je instrument za širenje debitnih kartica. "Potrošači nikada ne bi usvojili debitne kartice u onoj mjeri u kojoj imaju, ako su morali platiti naknadu na prvom mjestu. Sustav razmjene cijena bio je ključan za široko prihvaćanje, što je uvelike poboljšalo učinkovitost platnih sustava, što zauzvrat smanjuje troškove kolektivno društvu."

"Na početku rumenilo izgledalo je da su banke nepravedno koristile, što je argument da su Durbin i njegovi pristaše napravili potporu za regulaciju naknada", kaže Longbrake. "Potrošači su [koristili] debitne kartice jer su bili prikladni i nisu platili naknadu. Trgovci su imali koristi od smanjenja prijevare, a dokazi pokazuju da trgovci koji prihvaćaju debitne kartice imaju koristi od viših prosječnih prodanih vrijednosti dolara po transakciji."

Pa što se događa kada vlada intervenira na već učinkovitom tržištu?

Longbrake tvrdi da je amandman Durbin temeljen na pretpostavci da na nereguliranom tržištu, banke osvajaju i trgovci nepravedno gube. Ali ta pretpostavka ostaje ključni igrač: potrošači. Sada kada je implementiran amandman Durbin, trgovci su na štetu banaka (naravno) i potrošača (koji plaćaju višu naknadu za terećenje). Kao rezultat toga, potrošači gube poticaj za upotrebu debitnih kartica, što zauzvrat boli trgovcima jer ljudi troše više kada plaćaju debitnim karticama nego ako plaćaju gotovinom. "Reguliranje naknada s troškovima stanja će imati negativne posljedice", zaključuje on.

Prema njegovu mišljenju, naknada za razmjenu nije predstavljala samo troškove prevencije prijevare i veliku pohlepu banke. Također je predstavljala nagradu i besplatnu provjeru koja je indirektno pogodovala trgovcima jer su potaknuli potrošače na upotrebu debitnih kartica i tako potrošiti više. Longbrake tvrdi da je amandman Durbin uznemirio ovaj pažljivo uravnoteženi ekosustav.

"Budući da je regulacija naknada za poništavanje postavila maksimalnu naknadu ispod razine potrebne za pokrivanje troškova, neizbježno je da će potrošačke usluge biti ograničene i nametnute optužnice za naknadu", kaže on. "To je jednostavno stvar da niti jedna tvrtka ne može pružiti skupe usluge na gubitku i očekivati ​​da će ostati u poslovanju. Potrošači će završiti plaćati više, a zbog toga što usluga sada ima izričitu cijenu, neki će koristiti manje skupi način plaćanja, kao što su čekovi za papir ili kreditne kartice."

I vjeruje da će mala poduzeća najviše pogoršati: "Manji trgovci su osjetljiviji na smanjenje potrošnje potrošačkih sredstava. Iako redistributivni učinci ograničenja na naknadu za debitne razmjene mogu imati koristi od trgovaca u prosjeku, to bi moglo rezultirati negativnim posljedicama za mala poduzeća zbog reakcije potrošača na višu naknadu za terećenje i lošije usluge. Posebna zabrinutost je veća gubitak prijevara za male tvrtke, koje su manje dobro opremljene za rješavanje prijevarnih aktivnosti."

Pa kako je njegov trag?

Do sada je profesor Longbrake točno predvidio pad iz amandmana Durbin: veće naknade, niže nagrade i prebacivanje s debitne na druge vrste plaćanja. I baš kao što je predvidio, trgovci profitiraju, banke su povrijeđene i potrošači plaćaju veće naknade, ali još uvijek moraju vidjeti korist nižih cijena.

Nismo sigurni da se slažemo sa svime što je profesor Longbrake iznijela; osobito vjerujemo da potrošači pate od nedostatka sigurnosnih inovacija, jer kartice imaju malo poticaja za poboljšanje njihove sigurnosne prakse. U Europi, gdje su naknade za razmjenu došle pod teškim požarom, učinkovitiji EMV čipovi su česti, ali u državama još uvijek se koristi metoda za provjeru vjerodostojnosti i potpisivanja.

Ipak, ne možemo poreći da je većina podcijenjena Durbinov učinak na potrošače. Chase je započeo s gubljenjem prihoda od završetka programa nagrađivanja, dok je Bank of America najviše pozornosti za naknadu za plaćanje zaduženja, mnoge druge banke tiho su uklonile besplatnu provjeru. Kao rezultat toga, mnogi potrošači odabiru alternativu za terećenje, bilo da je to bankarstvo u kreditnoj zajednici ili jednostavno korištenje kreditnih kartica i novca.

Dok nastavljamo predstavljati različite perspektive o financijskoj regulaciji, molimo vas da pošaljete email [email protected] ako želite doprinijeti mišljenju ili dati intervju.