Definicija i primjer Svjetske trgovinske organizacije (WTO)
PDA Visoko: Dr.prof. Mirsad Kikanović - MMF i Svjetska trgovinska organizacija
Sadržaj:
- Što je to:
- Više od 140 zemalja pripada WTO-u, a članstvo je dobrovoljno. Neke zemlje imaju status promatrača WTO-a, što omogućuje državi da prati rasprave i pitanja od posebnog interesa. Neki odbori WTO-a jedino su članovi i ne dopuštaju promatrače.
- Je li slobodna trgovina i WTO ostvarili ove ciljeve predmet znatne rasprave. Neki pitaju da li slobodna trgovina pogoduje bogatim narodima i multinacionalnim korporacijama, a ne zajednicama i okolišu. Nadalje, oko dvije trećine članica WTO-a su zemlje u razvoju, a neke od tih zemalja zabrinute su zbog slabe domaće infrastrukture, političke nestabilnosti i određenih tarifnih aranžmana koje neproporcionalno inhibiraju svoje sposobnosti da se uključe u profitabilnu trgovinu. Kritičari također naglašavaju kako se izbor zemlje da ne pridruži WTO-u može učinkovito staviti embargo na robu i usluge te zemlje.
Što je to:
Svjetska trgovinska organizacija uspostavlja pravila trgovanja među svojim zemljama članicama. U tu svrhu, WTO također rješava trgovinske sporove, prati trgovinske politike, pruža tehničku pomoć zemljama u razvoju i surađuje s drugim međunarodnim trgovinskim organizacijama. WTO je nastao 1. siječnja 1995. i sa sjedištem u Ženevi, Švicarska. WTO je zamijenio Opći sporazum o tarifama i trgovini (GATT), koji je nastao 1948. godine. GATT je prvenstveno regulirao trgovinu robom; WTO također regulira trgovinu uslugama i intelektualnom vlasništvu. GATT još uvijek postoji kao WTO krovni ugovor za trgovinu robom.
Kako funkcionira (Primjer):
Više od 140 zemalja pripada WTO-u, a članstvo je dobrovoljno. Neke zemlje imaju status promatrača WTO-a, što omogućuje državi da prati rasprave i pitanja od posebnog interesa. Neki odbori WTO-a jedino su članovi i ne dopuštaju promatrače.
Odluke WTO-a donose se konsenzusom, a ne delegiranjem u upravni odbor ili vođu. Najviša ovlast WTO-a je Ministarska konferencija čiji se članovi sastaju najmanje jednom svake dvije godine. Opće vijeće WTO-a, s tijelom za rješavanje sporova i tijelom za ocjenu trgovinske politike, bavi se svakodnevnim zadacima Svjetske trgovinske organizacije. Ovi današnji subjekti, koji se zajednički nazivaju Generalnim vijećem, djeluju u ime Ministarske konferencije i sastoje se od nekoliko potpisnica, uključujući Vijeće za trgovinu robom, Vijeće za trgovinu uslugama i Vijeće za Odnosi vezani uz trgovinu prava intelektualnog vlasništva. Svaka od pododbora ima nekoliko odbora.
Članice WTO-a pregovaraju o sporazumima o Svjetskoj trgovini, koje kasnije ratificiraju parlamenti ili kongrese zemalja sudionica. WTO sporazumi uključuju pet načela:
1. Uz neke iznimke, članovi moraju osigurati jednake uvjete trgovinskog sporazuma svim zemljama članicama WTO-a. Ovo je jednako postupanje poznato kao status najpovlaštenije nacije. Članovi također moraju ponuditi "nacionalno postupanje", što znači da član WTO-a ne smije diskriminirati proizvode drugih država WTO-a nakon što proizvodi dođu na tržište članova.
2. Sporazumi o WTO-u moraju raditi na smanjivanju trgovinskih barijera kao što su carine, carine, uvozne zabrane i kvote.
3. WTO sporazumi moraju osigurati stabilno i predvidljivo poslovno okruženje uključivanjem obveza o budućim trgovinskim politikama.
4. Sporazumi o WTO-u moraju definirati fer i nepoštenu trgovinsku praksu.
5. Sporazumi o WTO-u moraju uzeti u obzir zemlje u razvoju posebnih potreba koje mogu imati u primjeni WTO zahtjeva.
Postupci rješavanja sporova napisani su u WTO sporazumima koji su pravno obvezujući. Članice WTO-a provode sporazume prema unaprijed određenim postupcima, ali postoji zabrinutost da gospodarski jake zemlje mogu ignorirati pritužbe koje donose siromašnije zemlje čije sankcije ili druge kazne ne bi naštetile zemlji koja je vrijeđala kako bi potaknula poštivanje propisa. Pitanja:
WTO je jedno od najmoćnijih i najkontroverznijih zakonodavnih tijela u svijetu. U idealnom smislu, svrha Svjetske trgovinske organizacije je olakšati slobodnu trgovinu, istovremeno pomažući vladama da zadovolje društvene i ekološke ciljeve.